- Ti si došao ovamo jer ti znaš nešto. To što ti znaš, ti ne možeš da objasniš, ali ti to osećaš. Ti si osećao celi svoj život da nešto nije u redu sa ovim svetom. Ti ne znaš šta je to, ali taj osećaj je stalno tu kao trn u tvojoj glavi, koji te ponekad izluđuje. Taj te je osećaj i doveo do mene. Da li znaš o čemu pričam?
- O matriksu?
- Da li ti znaš šta je to? Matriks je svuda, svuda oko nas. Čak i sada, u ovoj sobi. Možeš da ga vidiš i kad gledaš kroz prozor ili kad upališ televizor. Možeš da ga osetiš kad ideš na posao, u crkvu, ili kad plaćaš porez. To je svet koji koji je prevučen ispred tvojih očiju da bi te učinio slepim, nesposobnim da vidiš istinu.
- Koju istinu?
- Da si ti samo jedan rob. Kao i svi ostali, ti si se rodio u zatvoru, u zatvoru bez mirisa i okusa, kojeg ne možeš da opipaš, to je zatvor namenjen za tvoju svest. Nažalost, nikome se ne može da objasniti šta je to matriks, ti to moraš sam da vidiš.
- Ja sada pokušavam da oslobodim tvoj um, međutim, ja mogu samo da ti pokažem vrata. Ti si taj koji će morati da prođe kroz njih.
уторак, 9. фебруар 2010.
Пријавите се на:
Постови (Atom)